U Tranzicijskom izvješću za 2009., koje će EBRD u cijelosti objaviti idući mjesec, navodi se da naznake pozitivnih stopa rasta u trećem ovogodišnjem kvartalu upućuju na ocjenu da je recesija dotakla dno u većini zemalja regije u kojoj djeluje. U banci ipak ukazuju na mogućnost značajnih razlika u stopama rasta u zemljama regije u idućoj godini, koje će zastrti prognozirana prosječna stopa rasta u visini 2,5 posto.

U Hrvatskoj se za ovu godina prognozira pad bruto domaćeg proizvoda od 5,4 posto, nasuprot 3-postotnom padu procijenjenom u sklopu svibanjskih prognozi. Iduće bi godine trebao nastupiti rast aktivnosti, i to po stopi od 1,5 posto, nasuprot u svibnju očekivanom padu BDP-a u sljedećoj godini za 0,2 posto, navodi se u novim prognozama EBRD-a.

Za podskupinu srednje Europe i baltičkih zemalja, u koju EBRD uvrštava Hrvatsku, u prosjeku je za ovu godinu prognoziran pad aktivnosti od 3,4 posto, nešto dublji u usporedbi sa u svibnju očekivanim padom od 2,8 posto. Obnova rasta aktivnosti, po prosječnoj stopi od 1,2 posto, prognozira se za 2010. nakon što se u svibnju očekivao skromniji rast od 0,3 posto.

Među zemljama koje pripadaju istoj skupini, za Sloveniju se prognozira pad BDP-a od 7,8 posto, pa obnova rasta u 2010., po očekivanoj stopi od 2,6 posto. U Mađarskoj se pad aktivnosti prognozira za ovu i za iduću godinu, i to u visini 6,5 odnosno 0,9 posto. Iznimku u toj skupini očekivano predstavlja Poljska, koju i ove i iduće godine očekuje rast aktivnosti, i to od 1,3 odnosno 1,8 posto, navodi EBRD.






www.poslovni.hr
(Zatvori)

Navedena akvizicija mogla bi iznositi oko 3,03 milijarde dolara, piše Bloomberg. CVC će platiti 1,62 milijarde dolara u gotovini, a preuzet će 448 milijuna duga. U skladu s ugovorom, AB InBevu će pripasti dodatnih 800 milijuna dolara ovisno o profitabilnosti CVC-ovih ulaganja, a belgijsko-američka grupacija zadržala je i pravo prve ponude ako fond rizičnog kapitala odluči prodati to poslovanje.

Kako pak navodi The Wall Street Journal, CVC kupuje poslovanje AB InBeva u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, ali i u Hrvatskoj. Naime, među 11 pivovara koje AB InBev prodaje nalazi se i Zagrebačka pivovara.

Podsjetimo, AB InBev je u kolovozu izjavio da je do sada prodao imovinu u vrijednosti od 3,56 milijardi dolara, što je dvostruko manje od planiranog. Za pivovare AB InBeva u srednjoj i istočnoj Europi bila je zainteresirana i grupacija Kohlberg Kravis Roberts and TPG, ali nije dostavila ponudu.





www.poslovni.hr
(Zatvori)

Spajanjem tih kompanija trebala je nastati najveća rudarska grupacija na svijetu, no samo pet dana prije krajnjeg roka za slanje službene ponude Xstrata se povukla, prenosi Reuters.

Švicarska Xstrata, koja je u zadnjih šest godina ostvarila više od 33 milijarde dolara akvizicija, željela je s Anglo Americanom spojiti poslovanje u Kanadi, Australiji i Južnoj Africi čime bi uštedjela milijardu dolara godišnje. Ipak, iz Anglo Americana su izjavili da je ponuda Xstrate u potpunosti neprihvatljiva.







www.seebiz.eu
(Zatvori)

Prema izvorima Jutarnjeg, tih 25 posto MOL će platiti 195 milijuna eura. Prema nekim procjenama, tržišna vrijednost tih 25 posto je oko 400 milijuna eura. Razgovori o prodaji dijela Inine sirijske koncesije MOL-u vode se već dulje vrijeme. Prije nekoliko mjeseci tadašnji je predsjednik Nadzornog odbora Ivan Šuker odbio potpisati prodaju 50 posto koncesije za 200 milijuna eura. Iako je cijena znatno niža od realne, pritisnuta mogućnošću da zbog neulaganja u istraživanje naftnih i plinskih polja čak izgubi koncesiju, Uprava Ine je prema puno nepovoljnijoj cijeni pristala MOL-u prodati 25 posto svoga vlasništva.

Službene potvrde ovog dogovora još nema. U Ini (ZSE:INA-R-A) su nam tvrdili da konkretna finalna odluka još nije donesena, dok nam je s madžarske strane neslužbeno poručeno da ne nasjedamo na takve priče. O prodaji dijela Inine koncesije za plinska i naftna nalazišta u Siriji MOL-u počelo se pričati prije nekoliko mjeseci.

Prema neslužbenim izvorima, Ina je na prodaju natjerana zbog nemogućnosti daljnjeg ulaganja u proizvodnju na bušotinama, zbog čega su Sirijci čak prijetili oduzimanjem koncesije radi neispunjavanja ugovornih obveza.

Od 1998. godine, kada je Ina od sirijskog ministarstva nafte dobila koncesiju, u plinska i naftna nalazišta uloženo je oko 900 milijuna dolara. Ina u Siriji ima dva bloka istraživačkih polja - Aphemia i Hayan. Riječ je o najuspješnijoj istraživačkoj koncesiji Ine, a dosad je na tim poljima utvrđeno postojanje nekoliko milijuna prostornih metara nafte i nekoliko stotina tisuća prostornih metara plina.

Prema ugovoru sa sirijskim ministarstvom, krajnji rok za provedbu proširenja proizvodnje na bušotinama je 2011. godina.

 Kako je Ina procijenila da nema sredstava za taj projekt, dio udjela je ponuđen MOL-u.

Mađari su od početka bili iznimno zainteresirani za ovaj posao, a predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi je i javno priznao da su vrlo zainteresirani za ovaj posao te dodao kako bi volio da Ina i MOL zajednički investiraju u rafineriju plina, što je ulaganje vrijedno nekoliko stotina milijuna dolara.

No, prije svega ugovor treba odobriti i sirijska naftna kompanija SPC koja je Inin partner u poslovanju na naftnim i plinskim poljima u toj državi.

Ova prodaja dijela koncesije mogla bi izazvati nezadovoljstvo unutar Ine jer ako tvrtka ostane bez koncesije za istraživanje, pitanje je što će joj ostati - zastarjela tehnologija i benzinske crpke.

Poslovi u Iranu i Namibiji

Osim u Siriji, Ina ima 100-postotno vlasništvo nad istraživačkom koncesijom u Iranu i Namibiji.

U Iranu je ugovor o uslugama istraživanja i razrade na bloku Moghan 2 stupio na snagu 1. lipnja 2008. godine. Koncesija se nalazi u Kaspijskoj regiji na sjeveru Irana, uz granicu s Azerbajdžanom, a blok je veličine 3230 četvornih kilometara. Istraživačka faza traje četiri godine. U Namibiji su izrađeni projekti za izradu istraživačkih bušotina.

U Angoli i Egiptu vlasnički udjeli Ine nad istraživačkim koncesijama su znatno manji i kreću se od 4 posto u Angoli, do 25 odnosno 50 posto u Egiptu.





www.seebiz.eu
(Zatvori)

Ekonomski institut ZEW sa sjedištem u Mannheimu danas je objavio da je njegov indeks očekivanja ulagača i analitičara pao na 56 bodova u listopadu, nakon što je u prethodnom mjesecu dosegnuo razinu od 57,7 bodova. Riječ je o pokazatelju očekivanja za razdoblje od sljedećih šest mjeseci. Usporedbe radi, analitičari koje je anketirala agencija Bloomberg prognozirali su rast navedenog indeksa na 58,8 bodova. Nakon objave ZEW-a, indeks Franfkurtske burze DAX skliznuo je 0,58 posto.







www.poslovni.hr
(Zatvori)

Hrvatski konzorcij, predvođen splitskim Konstruktorom, u četvrtak konačno počinje graditi prvu crnogorsku autocestu. U tijeku su završne pripreme za svečanost na kojoj će i službeno biti promoviran početak najvećega gospodarskog projekta u povijesti Crne Gore vrijednog oko tri milijarde eura.

Gotove pripreme
Početak radova na autocesti od Bara do Boljara, odnosno do granice sa Srbijom, označit će hrvatska premijerka Jadranka Kosor i crnogorski predsjednik vlade Milo Đukanović. U selu Gornje Mrke, desetak kilometara od Podgorice, već su počeli prvi radovi na raščišćavanju terena i pripreme za gradnju prilaznih puteva. To je početna točka od koje će krenuti radovi u dva pravca na prvoj dionici od Podgorice do Mateševa. Ta dionica, čija je dužina 47 kilometara, najzahtjevnija je na trasi s obzirom na to da se na njoj nalaze najteži objekti među kojima je 28 kilometara tunela i most Moračica dužine 980 metara. Rok za završetak dionice Podgorica – Mateševo je četiri godine. Konstruktor je prije mjesec dana dostavio prvo bankarsko jamstvo za prvu polovinu spomenute dionice, uz obećanje da će drugu osigurati do kraja godine. Očekuje se da će u idućih nekoliko dana crnogorsko ministarstvo za urbanizam izdati građevinsku dozvolu za prvu dionicu kako bi radovi i službeno počeli. Konstruktor je ovih dana završio sve formalnosti u vezi s otvaranjem koncesijskog poduzeća Prvi crnogorski autoput za čijeg je izvršnog direktora imenovan dosadašnji direktor predstavništva splitske kompanije u Crnoj Gori Milorad Pustahija. Prema njegovim riječima, najveći dio poslova na pripremi za izvođenje početnih radova već je obavljen. Sada se najviše radi na osiguranju uvjeta za smještaj radnika koji će raditi na gradnji autoceste.

  Kraj prije roka
Bez obzira na zahtjevnost dionice od Podgorice do Mateševa, Pustahija je uvjeren da će ona biti završena i prije predviđenog roka od četiri godine. U iduća tri do četiri mjeseca Konstruktorova građevinska operativa uglavnom će raditi na gradnji pristupnih puteva i pripremi terena za glavne radove na austocesti koji će, prema najavama, početi sljedeće godine.

Radnici u vojarni
Splitski Konstruktor namjerava kupiti bivšu vojarnu “Maršal Tito” u Podgorici, koju bi želio vrlo brzo rekonstruirati kako bi služila za smještaj radnika koji će sudjelovati u projektu.

Kontejnersko naselje
Uskoro će biti raspisan natječaj za prodaju vojarne. Ako ne dobiju taj objekt, Konstruktor, čiji je direktor Željko Žderić, opredijelit će se za gradnju kontejnerskih naselja duž trase od Podgorice do Mateševa.

www.poslovni.hr
(Zatvori)

Nagurana na izlog grupa od desetak muškaraca bez riječi je promatrala unutrašnjost salona Tata automobila. Četrdesetak stupnjeva koji su prljave i prašnjave ulice New Delhija činile mjestom gdje je i samo disanje rizik, nisu im olakšavali čekanje. No iz salona je netko trebao izaći da bi ovi koji su čekali mogli ući u njega. Gužva bi u suprotnom unutra bila veća čak i od one koja je već pola sata blokirala raskrižje iza njihovih leđa. I pritom u zrak iz automobila, autobusa, motora i tut-tukova prosipala tisuće dolara benzina, diesela, plina, gušila ga oblacima CO2.

Napokon, vrata su se otvorila. Oni su potražili prodavače, a ja direktora.
- Dobar dan, možete li mi pokazati Nano i smijem li ga provozati?
- Nema problema. Samo, znate, ne možete ga kupiti. Svi su rezervirani do rujna 2011. godine - ponosno se osmjehnuo Mohit Guglani, lokalni direktor prodaje najjeftinijeg automobila na svijetu Tata Nano. S početnom cijenom od samo 100 tisuća rupija ili oko 10 tisuća kuna Nano je danas ne samo dostupan plod žudnje milijuna Indijaca već i istinki konkurent Taj Mahalu u rubrici svjetskih čuda. Najskuplji model 'napucan' s dodatnom opremom poput klimatizacije i električnih podizača stakala može doseći cijenu i od zaista nevjerojatnih 19.000 kuna. Za auto?

- Da pravi auto u koji može stati petero ljudi i može potegnuti do sto kilometara na sat. Potrošnja je između četiri i pet litara benzina na 100 km. Motor od 624 kubična centimetra, 33 konjske snage, šasija od metala, a ne plastike kako se rugaju u Europi - nastavlja s objašnjavanjem Guglani i pritom otvara haubu kako bi zavirili u utrobu 'zvijeri' na koju je tako silno ponosan. Mjesta u prtljažniku nema jer je tamo smješten motor, ali to za gradski auto ionako nije bitno. Kao ni za Indiju generalno gledano jer ona jednostavno uživa u svom industrijskom uspjehu koji je zbog zaista 'vatikanske' cijene teško uznemirio čak i najveće europske proizvođače automobila. Kinezi su već oplakali ovaj poraz jer ih je 2009. godine Indija istisnula s mjesta četvrtog najvećeg azijskog proizvođača automobila. Južna Koreja, Japan i Tajland padali su i do 60 posto u prodaji, a u istom periodu Indija je rasla 18 posto.

 'Tko je sada Smart?' šale se zato Indijci aludirajući na poznati gradski auto koji od Nana ima duplo manje prostora, ali zato košta 15-ak puta više. Nano je s druge strane samo u Indiji prije no što je i proizveden zakaparilo oko 250.000 ljudi tako da borba u konačnici ispala neravnopravna. Sromna plastična unutrašnjost, čudna dizajnerska rješenja, nepreglednost i zvuk motora koji podsjeća na mikser za kavu...sve je to niz nevažnih detalja kada sjednete u auto koji košta kao televizor. Zbog toga sam na vozačkom sjedalu ubrzo i sam osjetio kako novu Indiju itekako treba uvažavati. I svakako uzeti vrlo ozbiljno.

A da ova država od gotovo 1,2 milijarde ljudi ne samo po ovom auto-industrijskom, nego i u nizu drugih pitanja 'dere' Europu i ostatak razvijenog svijeta jasno mi je postalo na gotovo svakom koraku koji sam proteklih dana napravio između Delhija, Agre i Jaipura. Austrian Airlines koji tamo jeftino leti i agencija Le Passage to India koja godišnje primi nekoliko milijuna gostiju odlučili su mi pokazati upravo tu preporođenu i izgleda globalnom recesijom u cijelosti nedodirnutu državu. Potpredsjednik Le Passagea, Deepak Bhatnagar ponudio je i neka brojčana objašnjenja.

- U prva dva kvartala 2009. BDP je u Indiji rastao 6,1 posto. Do kraja godine očekujemo oko sedam posto. Nagodinu više od osam. I znate što, nismo baš zadovoljni jer je proteklih godina normalan rast bio oko 12 posto. Kada U Indiji oročite novac u banci možete očekivati kamatu od 10 posto godišnje. Ako pak uložite u dionice ili fondove, što radi na stotine tisuća ulagača sa zapada, zarada će zasigurno biti još veća. To je ta nova Indija o kojoj pričamo. Turisti koje u nju dovodim zato sve više pitaju mogu li im osim tvrđava i hramova, prirode i bramana, pokazati i ova naša nova čuda - zaključio je Bhatnagar.

Samo u New Delhiju, 15-milijunskog prijestolnici ovog azijskog diva, dnevno se registrira 1000 novih automobila. Na žalost jednako toliko ljudi svaki dan u cijeloj državi pogine u prometu. Razlozi toga postali su mi jasni kada sam na glavnom autoputu između Jaipura i Delhija ugledao konjske zaprege i deve. Kaos potpuno nevjerojatnih razmjera dopunjavale su i krave, tamo svete životinje, koje su ležerno šetale preticajnim trakom. Kada one naprave zastoj, Indijci jednostavno po autocesti nastave voziti u suprotnom pravcu. I zato ginu, ali se i dalje čini kako se nitko oko toga ne uzbuđuje previše. Kao uostalom niti zbog prljavštine koja Indiju bez sumnje čini jednim od najnemirišljavijih mjesta na svijetu. S druge strane ono što ova država nudi u '5 stars' varijanti luksuz je koji konkurira za najveći na svijetu. Cijene u skladu s time za najpaprenije. Menadžerica u hotelu Mughal ITC u Agri, Jyoti Chitkara potvrdila je to ponudom masaže u spa centru. Cijena prava sitnica. Za sat vremena dvije tisuće kuna. Direktor prodaje u hotelu sheraton u Delhiju, Suresh Menon posjeo me pak u bar gdje obično lokalno pivo košta oko 50 kuna. Soba oko 300 eura za noć. I daleko je od najskuplje u gradu koja ima još jednu nulu na kraju. Oni s druge strane ograde ovih zdanja, obični Indijci unutra teško da mogu platiti i čašu hladne vode. Njih je više, oko 95 posto.

No, osim silnih bogataša Indija posljednjih godina bilježi i sve snažnije formiranje srednje klase. Odlično obrazovani mladi ljudi iz cijele zemlje, a posebno oni koji se bave informatikom, u međuvremenu su postali tražena roba i na međunarodnom tržištu tako da ih njihovi indijski poslodavci i kod kuće moraju pristojno plaćati. Razlike između bogatih, srednje klase i siromašnih stoga su u Indiji sve veće. I upravo ta razlika nudi objašnjenje zašto Indija tako silno prosperira. Kao jedno od najvećih outsourcing središta svijeta ona danas proizvodi sve i isto tako nudi sve usluge. Radnici su na tim mjestima plaćeni mizerno. Teško je govoriti o prosjeku, naročito jer se mladi ljudi u Delhiju hvale da zarađuju i do 500 dolara mjesečno. No, ipak je bliže istini podatak da radnik u tvornici mjesečno ne dobije više od 75 dolara. Konkurentnost dobivena na ovaj način u Indiju je preselila proizvodnju svega zamislivog.

Posebno interesantna u ovom kontekstu priča je o dragom kamenju. Prema posljednjim podacima čak 80 posto dragulja danas se brusi u Indiji. I stoga sam probijanje po ulicama 5-milijunskog Jaipura odlučio nakratko prekinuti u jednoj takvoj blještećoj tvornici. Sheesh mahal specijalizirao se za brušenje rubina, safira, smaragda...zapravo svega što sjaji  osim samih dijamanata. Radnici poredani po podu s poluprimitivnim alatkama u rukama nisu dali naslutiti koliko glamurozan i skup proizvod vrte među prstima. No, zato je posjet show-roomu zaprijetio da će mi okenuti pameću. 'Ma kakav Tiffany...Jaipur je za 5. aveniju srce svijeta' pobjegao sam praćen nenadanom spoznajom i pogledima čuvara kojima je fotoaparat u ruci stranca upalio alarm za uzbunu.

I tako sam opet završio na cesti. To pak u Indiji ne želite. Klimatizirani Nano mogao bi ublažiti stres, ali samo jedan njegov manji dio. Jer kako drugačije reagirati na prometne čepove koji nikako i nikada ne prestaju. Svakojakih vozila u Indiji je više nego Indijaca, a dojam je da su u svakom trenutku svi odjednom na cesti. Jedan od prodavača Nana za kraj mi je stoga ponudio jednu zgodnu računicu kako riješiti ovaj problem.

- Nano je dugačak 304 centimetra, odnosno puno kraći od ostalih vozila u Indiji. Kada bi jednog dana samo deset posto svih auta na cestama bili tipa Nano od Delhija do Agre (220 km, grad u kojem se nalazi Taj Mahal) putovalo bi se barem 20 minuta kraće - uvjeravao me.

Bilo to točno ili ne, 'Nano revolucija' činjenica je koju više nitko ne može negirati. I to ne samo u Indiji. Magazin Newsweek ovog limenog mališana već je prozvao automobilističkim smjeronošom 21. stoljeća. Financial Times nazvao ga je simbolom indijske ambicije da postane moderna nacija. Europljani su ga pak označili zgodnim. Ujedno i vrlo opasnim za svoju auto-industriju. Zato sve od lani kada je prvi puta predstavljen gledaju kako zaustaviti njegov proboj na tržišta zapada. Doći u Indiju kako bi se pokušao pronaći ovaj odgovor vrlo je korisno. Naime, tamo se vrlo brzo spozna da to zapravo uopće nije moguće. I naravno, kada ovo kažemo ne mislimo samo na ovaj smiješni autić. Nano Indija, zemlja u nevjerojatnom gospodarskom zamahu, trenutno pored svih nas juri brže i od Ferrarija, Porschea, Aston Martina...

Piše Krešimir Raguž

Snimio Zoran Marinović

www.photodox.com

(Zatvori)

U novom izvješću Organizacije za hranu i poljoprivredu kaže se da bi poljoprivredna proizvodnja u zemljama u razvoju mogla pasti za 9 do 21 posto do sredine stoljeća zbog klimatskih promjena. Taj će pad vremenski koincidirati s porastom broja stanovnika svijeta na više od 9 milijardi, što bi neke zemlje moglo učiniti ovisnijima o uvozu hrane nego što su sada.

U drugom izvješću, onom Međunarodnog istraživačkog instituta za hranu, kaže se da će rastuća populacija i pad proizvodnje hrane zbog klimatskih promjena dovesti do porasta cijena hrane.

- Naši modeli projiciraju da će, čak i bez klimatskih promjena, cijene hrane rasti. A klimatske promjene samo čine problem još gorim, kaže Gerald Nelson, vodeći autor izvješća Instituta za hranu.

Na telekonferenciji, on je rekao da će povećanje cijena hrane i smanjenje opskrbe dovesti do smanjenog unosa kalorija, preokrećući tako trend poboljšanja prehrane koji bi se inače odvijao. Izvješće procjenjuje da će zbog klimatskih promjena daljnjih 25 milijuna više djece biti pothranjeno nego što bi bio slučaj kad ne bi bilo klimatskih promjena.
 

www.seebiz.eu
(Zatvori)