Europske zemlje oporavljat će se od globalne gospodarske krize različitim brzinama tijekom iduće godine, uz postupno poboljšanje na tržištu rada, izjavio je Marek Belka, direktor europskog odjela MMF-a.
Kako se 2009. bliži kraju, Belka je kazao kako je ono što je upadljivo u Europi to što je svaka pojedina zemlja imala različit put tijekom globalne krize. Koliko su teško zemalje pogođene opadanjem trgovine i kolanja kapitala bilo je određeno otvorenošću gospodarstva i kvalitetom politika i institucija, više nego geografskom podjelom Istok-Zapad. Te će različite polazišne točke također utjecati da oporavak ide različitim brzinama, rekao je poljski ekonomist Belka, u jučer objavljenom intervjuu za MMF-ov Survey online.

Na pitanje kakva će biti 2010. godina za Europu, Belka je kazao da je kriza koja je pogodila Europu krajem 2008. bila bez presedana, te da 2010. neće biti nimalo slična 2009. "Sada smo na sredini oporavka ali on nije jako snažan, iako je jasno da se situacija popravlja ... Godinom 2010. dominirat će izazov postizanja ravnoteže između nastavka potpore gospodarstvu i postupnog ukidanja nekonvencionalanih mjera ... posebno financijskih i monetarnih", rekao je Belka.

Bankarski sektor u Europi još nije u dobrom stanju kao što bismo to željeli, kazao je Belka, ističući da su problemi koncentrirani u ograničenom broju institucija, tako da se kreatori politike trebaju koncentrirati na njih. "Nacionalne vlasti trebaju osigurati da banke povećaju kapital kako bi se mogle nositi s budućim gubicima od kredita, te biti u položaju produljiti kredite. Od slabih banaka treba tražiti da prikupljaju kapital i provedu restrukturiranje", rekao je Belka.

Za tržište rada, čelnik europskog odjela MMF-a je kazao kako očekuje da će se početi popravljati krajem 2010. i početkom 2011., tek nakon oporavka poslovnih aktivnosti. Istaknuo je nejednako stanje s nezaposlenošću u najrazvijenijim zemljama Europe, gdje je ona neznatno povećana s krizom, u odnosu na zemlje poput Španjolske, Irske i brojnih novih europskih gospodarstava, gdje je nezaposlenost oštro narasla.

Na pitanje o savjetu kreatorima politike u odnosu na mjere koje su uvedene za borbu s krizom, Belka je kazao kako podržava stajalište da te mjere za sada treba zadržati, jer nije sigurno koliko je oporavak jak, te da treba planirati oprezan izlaz, a u 2011. početi s fiskalnom konsolidacijom, pri čemu je izrazio punu potporu MMF-a pristupu Europske komisije. Naglasio je da neke zemlje moraju djelovati brže, poput Grčke, Irske i Španjolske, kao i da je nekoliko zemalja na istoku - Srbija, Ukrajina, Rumunjska i Mađarska, već počelo s procesom konsolidacije. Belka je i kazao kako su četiri faktora odredila težinu s kojom je kriza pogodila pojedine zemlje: strukturne značajke gospodarstva, kvaliteta makroekonomske politike, kvaliteta institucija i režim deviznog tečaja.

Istaknuo je da su krizu relativno dobro podnijela velika gospodarstva s diverzificiranom proizvodnom osnovom, poput Poljske, Češke i Slovačke. One zemlje koje su imale neodržive fiskalne politike, poput Mađarske ili Rumunjske, prve su pale u krizu, dodao je. Ukazao je i na važnost kvalitete institucija, posebno nadzora financijskog sektora, ističući primjer Češke s jakim režimom nadzora.

Fiksni devizni tečajevi bili su stup ekonomske stabilnosti za tri baltičke države i Bugarsku, no režim tečaj je faktor koji je imao manju ulogu, jer su među najteže pogođenim zemljama, Ukrajina, Mađarska i Rumunjska imale fiksne tečajeve.

Na pitanje o glavnim poukama iz krize, Belka je kazao kako "dobre politike počinju u dobrim vremenima", a krize nas natjeraju da shvatimo kako dobra vremena ne traju vječno. "Zbog toga su dobra vremena također razdoblje kada se trebe pobrinuti za loše dane, ne samo s akumuliranjem rezervi već i izgradnjom institucija koje su u stanju odoljeti naletu krize, uključujući i financijski sektor", kaže Belka.





www.poslovni.hr
(Zatvori)

Cijena svih hrvatskih euroobveznica, osim one najsvježije yankee obveznice, drži se iznad nominale, a najskuplja je ona izdana u lipnju ove godine, vrijedna 750 milijuna eura, čija je cijena u prosincu dosegnula rekordnu vrijednost čak 5,62 posto iznad nominale. Posljednji je zabilježen prinos na tu obveznicu 5,2 posto, što je manje od 300 baznih bodova iznad prinosa na usporedivu njemačku državnu obveznicu.

Interesantno, na Luksemburškoj se burzi još uvijek nije trgovalo dolarskom hrvatskom obveznicom, a njezina zadnja cijena iznosi 98,16 posto. Desetogodišnjom euroobveznicom s dospijećem 2014. godine zadnje se, upravo u ponedjeljak, trgovalo po cijeni 103,125 posto. Obveznica s dospijećem u 2011. godini, izdana 2001. po kamati 6,75 posto, u ponedjeljak je završila na 4,625 posto iznad nominale. Iznad nominale trgovalo se i obveznicom Hrvatske banke za obnovu i razvitak, po cijeni 101,038 posto, posljednji put 4. prosinca.

Dok državne obveznice, ovisno o kamati i dospijeću, trenutačno drže relativno visoke cijene, obveznica Zagrebačkog holdinga, nakon što su joj ugledne agencije spustile rejting, pala je na samo 77,11 posto.

Rast povjerenja stranih ulagača vrlo je važan ako znamo da nam u veljači sljedeće godine na naplatu dospijeva 500 milijuna eura po obveznici izdanoj 2003. godine zajedno s pripadajućim kamatama te do kraja ožujka i 25,1 milijuna eura kredita za čije ćemo se refinanciranje najvjerojatnije morati ponovo zadužiti na stranom tržištu.

www.business.hr
(Zatvori)

Usporedbe radi, u poslovnoj 2008. dobit prije oporezivanja i kamata bila je 200,7 milijuna kuna, na što je znatnim dijelom utjecala prodaja telekomunikacijske divizije Communications Carrier, provedena slijedom globalne odluke o izdvajanju poslovanja, čime je protekle godine ostvarena izvanredna dobit od 115 milijuna kuna. Ukupni prihodi iznosili su pak 944,5 milijuna kuna, u usporedbi s 1,319 milijardi kuna prethodne godine koja je uključivala i prihode ostvarene od poslovanja telekomunikacijske divizije.

U promatranom razdoblju kompanija je zabilježila nove narudžbe u vrijednosti od 751,3 milijuna kuna, a godinu ranije u kojoj je konsolidirana i telekomunikacijska divizija, one su iznosile 1,397 milijardi kuna, navode iz Siemensa.

"U fiskalnoj 2009. godini, koja je trajala od 1. listopada 2008. do 30. rujna 2009., operativno poslovanje Siemensa d.d. bilo je uspješno uzimajući u obzir velike izazove ekonomskog okruženja i tržišnih prilika u svim poslovnim sektorima u kojima kompanija posluje", ističe se u priopćenju.





www.poslovni.hr
(Zatvori)

Osobni identifikacijski broj može se predočiti i dokazati potvrdom koja je zaprimljena od Porezne uprave ili ga je moguće zatražiti na licu mjesta, odnosno u banci putem web servisa uz suglasnost klijenta, navode iz HUB-a. Iz HUB-a podsjećaju da u skladu s odredbama Zakona o osobnom identifikacijskom broju i Pravilnika o osobnom identifikacijskom broju, osobni identifikacijski broj (OIB) postaje obvezna i stalna oznaka svake osobe u Republici Hrvatskoj.

Putem OIB-a osobe će se upisivati u sve službene evidencije o osobama i imovini, dok će tijela javne vlasti međusobno razmjenjivati podatke iz službenih evidencija.Razdoblje za prilagodbu traje do kraja 2010. godine, ali od 1. siječnja 2010. godine OIB postaje osnovni identifikator osoba u komunikaciji s tijelima javne vlasti i u poslovima platnog prometa.Takva primjena OIB-a zahtijeva pripremu svih osoba, obveznika i korisnika na novi način poslovanja, navode iz HUB-a napominjući da su sukladno navedenom banke od 1. siječnja 2010. obvezne prilikom sklapanja poslovnog odnosa s novim klijentom od njega zatražiti podatak o OIB-u.







www.liderpress.hr
(Zatvori)

Tvrdi se da je francuski Societe Generale ulazak u Hrvatsku platio milijardu eura za banku čiji je tržišni udio bio manji nego što ga danas ima Hypo banka u Hrvatskoj.

Austrijski mediji najavljuju skoru prodaju Hypo leasinga i Hypo banke u Hrvatskoj, a kao kupci i preuzimatelji spominju se potpuno nova imena na ovom tržištu kao što su španjolski bankarski div Santander, belgijski KBC i Fortis. No, u igri su i dvije austrijske bankarske grupacije Erste i RBA koje već imaju svoje banke u Hrvatskoj. Belgijske se tvrtke oporavljaju nakon velikih gubitaka u 2008. i vjerojatno se pokušavaju vratiti u igru, dok Santander još nije ozbiljnije zakoračio na ove prostore.

Zanimljivo je da domaća pravila koncentracije ne idu na ruke ni jednoj od prvih pet banaka u zemlji. U Hrvatskoj ni jedna banka ne može imati više od 30 posto tržišta, prve tri ograničene su na 60 posto udjela, a prvih pet na najviše 80 posto. U utrci za Hypo Zabu (ZSE:ZABA-R-A), PBZ (ZSE:PBZ-R-A), Erste (ZSE:RIBA-R-A) i RBA izbacio bi iz igre taj drugi prag od 60 posto ili bi se morale odreći nekih postojećih biznisa u zamjenu za zeleno svjetlo HNB-a. Austrijski mediji naveliko pišu o Erste banci kao “sigurnom” kupcu Hypa u Hrvatskoj, no uprava banke to demantira.

– Hrvatska podružnica Hypo banke nije na prodaju i, sukladno tome, u ovom trenutku nije moguće govoriti o eventualnom interesu i budućim koracima. Erste banka nije razmatrala mogućnost preuzimanja HAAB-a – kaže uprava Erste&Steiermärkische banke.

Ta banka raste i u godini krize, a vodi je Petar Radaković, oprezni i radišni bankar iz Bjelovara, koji bi tim potezom izgurao Božu Prku s pozicije drugog najmoćnijeg bankara u državi i zapuhao za vrat Franji Lukoviću iz Zabe. Erste grupacija i 2007. se natjecala za preuzimanje HAAB banke iz Klagenfurta, ali su Bavarci i njihov BLB tada imali jače veze.

Erste je inače u Hrvatskoj rasla preuzimajući manje banke (Bjelovarska, Trgovačka, Čakovečka, Riječka...) dok je Raiffeisen banka, koju od početka vodi Zdenko Adrović, imala organski rast. Hypo banka u RH ima 38 milijardi kuna aktive i slovi kao najvredniji dio grupacije koju je BLB prije dvije godine kupio za 1,6 milijardi eura, kad je bankarstvo bilo u naletu.





www.seebiz.eu
(Zatvori)

Cijene zlata oštro su rasle, premašivši granicu od 1000 dolara, a posljednjih su tjedana narasle prema 1200 dolara za uncu, pa i više. Stručnjaci smatraju da bi cijena zlata mogla dosegnuti i 2000 dolara. No nedavni skok cijena sumnjivo izgleda kao balon, s tim da je rast tek djelomično opravdan gospodarskom osnovom. Cijene zlata oštro rastu samo u dva slučaja: kada je inflacija visoka i raste zlato postaje zaštita od inflacije te kada postoji rizik približavanja depresiji i investitori strahuju za sigurnost svojih bankovnih depozita pa zlato postaje sigurno utočište.

Strah od inflacije
Posljednje dvije godine uklapaju se u ovaj uzorak. Cijene zlata počele su oštro rasti u prvoj polovini 2008., u vrijeme pregrijavanja tržišta u razvoju, cijene roba su rasle, pa je postojala zabrinutost zbog rasta inflacije na tržištima u razvoju koja su bilježila velik rast. Čak je i taj rast djelomično bio pretjeran, a slomljen je u drugoj polovini 2008. kada je nakon što je cijena nafte dosegla 145 dolara i ugušila globalni rast, a svjetsko gospodarstvo palo u recesiju. Nakon što je zabrinutost zbog deflacije zamijenio strah zbog inflacije, cijene zlata počele su padati s korekcijom cijena roba. Drugi rast cijena uslijedio je kada je propao Lehman Brothers, koji je preplašio investitore u smislu sigurnosti njihove financijske imovine, uključujući i bankovne depozite. Ta je panika bila prisutna i kada se G7 obvezao povećati jamstva na bankovne depozite i na zaštitu financijskog sustava. S paničnim smirivanjem prema kraju 2008. cijene zlata nastavile su pravcem prema dolje. Do toga vremena, s globalnom ekonomijom koja se kretala blizu depresije, komercijalna i industrijska upotreba zlata, pa čak i luksuzna potražnja je i dalje padala. Zlato je ponovno raslo iznad 1000 dolara u razdoblju veljača-ožujak 2009. kada se činilo da bi većina financijskog sustava u Sjedinjenim Američkim Država i Europi mogla biti blizu nelikvidnosti i da mnoge vlade ne mogu jamčiti depozite i zaštitu financijskog sustava jer banke koje su bile prevelike da bi propale su ujedno i prevelike da bi bile spašene. Panika se smirila - i cijene zlata opet su krenule prema dolje - nakon što su banke u SAD-u bile izložene "stres-testovima." Američki program oživljavanja problematične imovine i dalje je štitio financijski sustav uklanjanjem loše imovine iz bilanci banaka, a globalno se gospodarstvo postupno oporavilo s najniže točke.

Dakle, zašto su cijene zlata opet počele naglo rasti posljednjih nekoliko mjeseci bez kratkoročnog rizika inflacije i depresije? Postoji nekoliko razloga zašto rastu cijene zlata, ali oni prije upućuju na postupan rast sa znatnim rizicima korekcije prema dolje nego na brz uspon prema 2000 dolara, kao što tvrde današnji stručnjaci za zlato. Prvo, budući da smo još u svijetu globalne deflacije, veliki, monetizirani fiskalni deficiti potiču zabrinutost zbog srednjoročne inflacije. Drugo, velik val likvidnosti preko blage monetarne politike je praćenje imovine, uključujući i robu, što može eventualno dalje pogurati inflaciju. Treće, trgovanja na novčanom tržištu u dolarima gura američki dolar oštro prema dolje, a tu je i inverzni odnos između vrijednosti dolara i cijene robe izražene u dolarima: što je niži dolar, viša je dolarska cijena nafte, energije i drugih roba, uključujući i zlato. Četvrto, globalna opskrba zlatom je ograničena, a potražnja raste brže nego što može biti zadovoljena. Dio te potražnje dolazi od središnjih banaka, primjerice iz Indije, Kine i Južne Koreje. Jedan dio dolazi od privatnih ulagača, koji koriste zlato kao zaštitu protiv onoga što je i dalje malo vjerojatan "kraj" rizika (visoka inflacija i još jedno približavanje depresiji uzrokovano recesijom s "dvostukim dnom"). S obzirom na neelastičnu ponudu zlata, čak i mali pomak u portfelju središnjih banaka i privatnih investitora prema zlatu znatno povećava njegovu cijenu.

Pucanje balona
Konačno, državni rizik raste, uzevši u obzir teškoće s kojima se suočavaju investitori u Dubaiju, Grčkoj i ostalim tržištima u razvoju i razvijena gospodarstva. To je ponovno potaknulo zabrinutost da vlade možda neće biti u mogućnosti zaštititi financijski sustav koji je prevelik da bi bio spašen. Na kraju, središnje banke će morati napustiti kvantitativno ublažavanje i nulte kamatne stope, stavljajući silazni pritisak na rizičnu imovinu, uključujući i robe. Ili se globalni oporavak može pokazati krhkim i slabokrvnim, što dovodi do rasta sentimenta prema tendenciji pada cijena roba, i tendenciji rasta američkog dolara. Još jedan negativan aspekt je da bi se trgovina na novčanom tržištu u dolarima mogla rasplesti i razbiti prenapuhani balon globalne imovine koji je zajedno s valom novčane likvidnosti i izazvala. Budući da trgovanje na novčanom tržištu i val likvidnosti uzrokuju balon globalne imovine, izvjestan dio nedavnog rasta cijena zlata također je vođen balonom, s ustaljenim ponašanjem i "zamahom trgovanja" investitora koji guraju cijenu zlata sve više i više. Ali na kraju svi baloni prsnu. Što je veći balon, veći je kolaps. Nedavni rast cijena zlata samo djelomično opravdava temeljne osnove. Nije jasno zašto bi investitori trebali čuvati zlato ako globalna ekonomija opet zapadne u recesiju i oštro poraste zabrinutost zbog približavanja depresiji i deflaciji?





www.poslovni.hr
(Zatvori)

Sredstva u ukupnom iznosu od 800 milijuna kuna istog su dana proslijeđena s računa državnog proračuna na račune Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta, navodi se u priopćenju Ministarstva.Tim će sredstvima, kako se navodi, Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste podmiriti obveze prema dobavljačima što će doprinijeti poboljšanju likvidnosti cjelokupnog sustava.INA d.d. će nastaviti kontinuirano podmirivati svoje obveze prema državnom proračunu, navodi se u priopćenju Ministarstva financija.Plaćanje najmanje milijarde kuna duga Ine prema državi do kraja ove godine regulirano je Dodatkom glavnom ugovoru o plinskom poslovanju, kojeg su 16. prosinca potpisali Vlada i MOL, dok je rok za plaćanje preostalog iznosa Ininog dugovanja prema državi do 31. ožujka 2010. godine.







www.liderpress.hr
(Zatvori)

Kojeg točno datuma, glasnogovornik Ministarstva gospodarstva Tomislav Mazal nije mogao reći, objašnjavajući da je to rezultat posljednjih razgovora hrvatskog tima s Bruxellesom.
 
Ujedno, iz Ureda Europske komisije za tržišno natjecanje, doznajemo u Ministarstvu gospodarstva, popustili su i oko samog roka trajanja novog natječaja. Još prije raspisa prvog kruga privatizacije u ljeto ove godine, s Bruxellesom je dogovoreno da će prvi natječaj biti otvoren šezdeset, a drugi trideset dana. Tim oko Neelie Kroes dozvolio je sada da i ovaj natječaj bude otvoren šezdeset dana.
 
No, vezano uz izračune i iznosa državnog obeštećenja za zemljište i nekretnine brodogradilišta – koji su stavljeni pod status pomorskog dobra – zasad, barem kako tvrde u resoru ministra Đure Popijača, nema još konačnog dogovora s Bruxellesom. Podsjetimo, ovim obeštećenjem kojim bi država preuzela još veći dio obveza i dugova brodogradilišta značajnije bi se smanjili troškovi njihovog restrukturiranja, a samim time i konačni iznosi vlastitog doprinosa koji se traži od budućih vlasnika.
 
Kako neslužbeno doznaje Novi list, upravo je to pitanje državne naknade brodogradilištima za isknjiženo pomorsko dobro i razlog što se još od Bruxellesa zatražilo još vremena za pripremu natječaja. Prije nego što se iz Komisije za tržišno natjecanje odluče dati ili ne dati »zeleno svjetlo« na model izračuna vrijednosti pomorskog dobra, oko tih brojki s kojima se planira doći pred europsku Komisiju za tržišno natjecanje mora stati i hrvatska Vlada. Potencijalni kupci, naime, očekuju da će u drugom krugu privatizacije imati »crno na bijelo« odnosno potpisane sporazume Vlade s upravama svih brodogradilišta o državnoj naknadi za isknjižene nekretnine.
 





www.seebiz.eu
(Zatvori)