tom će se razdoblju provesti sveobuhvatni program restrukturiranja, stoji u priopćenju objavljenom danas na Zagrebačkoj burzi.

Kako se dalje navodi, s danom 12. veljače 2010. skinuti su svi ovršni nalozi i račun Badela 1862 (ZSE:BD62-R-A) je nakon dvomjesečne blokade, slobodan od svih prisilnih naplata.
 

www.seebiz.eu
(Zatvori)

Prosječna hrvatska obitelj godišnje potroši 11.500 eura, što je približno tri puta manje nego što troše kućanstva u Austriji, Njemačkoj, Danskoj, Nizozemskoj ili Cipru, čiji su godišnji izdaci oko 30 tisuća eura. Kućanstva zemalja nekadašnjeg istočnog bloka raspolažu sa skromna 2863 eura u Rumunjskoj, 3030 eura u Bugarskoj do 6-7 tisuća eura u Slovačkoj, Poljskoj ili Mađarskoj, premda su već nekoliko godina u EU.

Slovenija je vodeća među tranzicijskim zemljama jer je već dostigla Portugal ili Maltu s potrošnjom od 17.738 eura po kućanstvu, pokazuje najnovija anketa o potrošnji kućanstava koju je u skladu s metodologijom Eurostata objavio hrvatski Zavod za statistiku.

– Sama visina izdataka obitelji izražena u eurima nije dostatan pokazatelj životnog standarda i kvalitete života u različitim zemljama. Za standard je bitno ocijeniti koliko se roba i usluga za određenu količinu novca može kupiti u nekoj zemlji, a prema tom pokazatelju – paritetu kupovne snage – hrvatski je standard na razini od 63 posto prosjeka EU 27 – ističe Jasna Belošević-Matić, glavna ekonomistica HGK.

Koliko razina cijena u pojedinoj zemlji utječe na standard, vidi se po tome što je hrvatski BDP po stanovniku niži i tek je na 42% prosjeka EU27.

Struktura potrošnje pokazuje da građani bogatijih europskih država glavninu svojih primanja (svaki treći euro) troše na stanovanje, režije, pokućstvo i održavanje kuće, dok siromašniji narodi, među njima i Hrvati, više od trećine svojih primanja pojedu, popiju i popuše.

Prosječna će austrijska obitelj tako za hranu, piće i cigarete dati oko 4500 eura godišnje, a na stanovanje i održavanje kuće 8400 eura. Hrvati zapravo ne štede na hrani ili je ona jednako skupa kao i u Austriji jer godišnje pojedu 4000 eura, ali zato su u nas režije i trošak stanovanja četiri puta niži nego u Austriji – oko 2200 eura. Zato oni mnogo više troše na rekreaciju, kulturu, putovanja, hotele, restorane, obrazovanje... Što je standard neke države veći, to je i kvaliteta života bolja.

Hrvatska ne zaostaje bitno za eurozonom ni po troškovima telefoniranja i komuniciranja na koje prosječna obitelj godišnje izdvaja oko 600 eura, oko 900 eura odlazi na odjeću i obuću, dok u eurozoni krpice odnesu 1800 eura. Standard Hrvata čuvaju relativno niski troškovi stanovanja u odnosu na europske, prije svega niže cijene struje, plina, grijanja ili pak jeftinije usluge, od frizerskih, kozmetičkih do zdravstvenih. – Rast cijena usluga i stanovanja u Hrvatskoj ovisit će o brzini gospodarskog razvoja zemlje pri čemu će ulazak u EU pojačati pritisak na korekciju cijena određenih dobara i usluga, posebno energenata. Cijena plina za domaćinstva u Hrvatskoj u prvom polugodištu 2009. godine bila je na razini od tek 55% prosjeka EU27, a cijena električne energije za domaćinstva na razini od 69% prosjeka EU27 – ističe Jasna Belošević-Matić. Prilagodba će se, dodaje, odvijati postupno.

Nekoliko je metoda kojima se uspoređuje razina cijena među državama i prema njima hrvatske su cijene od 25 do 30 posto niže od cijena u EU. Jasna Belošević-Matić naglašava da su prema indeksu finalne potrošnje kućanstava (HFCE) naše cijene na razini od 75% prosjeka, ali su odjeća, obuća i kućanski aparati znatno skuplji nego u EU, cijena hrane gotovo je identična, a za trećinu su jeftini energenti i režijski troškovi.

Nižu razinu cijena (indeks HFCE) od Hrvatske imaju Turska, Češka, Mađarska, Slovačka, Poljska, Litva, Rumunjska, Makedonija, Srbija, BiH, Bugarska, Albanija. S vremenom će nas dostići europske cijene i u troškovima stanovanja, jer bi Hrvatska morala uvesti ili povećati trošarine za pojedine energente.

www.seebiz.eu

(Zatvori)

Unatoč lanjskom padu poslovanja većem od 20 posto, a i sadašnjem stagniranju, u pulskoj se Zračnoj luci ne predaju. Jedva čekaju ljetnu sezonu jer tada ožive. Ipak je ta zračna luka sezonska, a za nju su, kako se pokazalo, najisplativije jeftine linije do svjetskih odredišta. Bit će ih dosta i ovoga ljeta, počevši od 3. svibnja.

Dvaput tjedno, do kraja turističke sezone, letjet će se do Stansteda, Osla, Stocholma, Berlina, Kölna... Još se čeka potpisivanje ugovora s ruskim kompanijama. U međuvremenu, do sezone, pulska se Zračna luka, premda skromno, ipak uređuje u skladu s međunarodnim zahtjevima. Novi videonadzor, kabine za check in, nove čekaonice, prodavaonice. U planu je i uređenje piste te proširenje zgrade Luke, ali to će pričekati bolja vremena.

www.seebiz.eu
(Zatvori)

Prijedlog za pokratanje stečaja podnijelo je 40-tak radnika koliko ih je od ranijih 120 ostalo "raditi", dok je račun tog dijela Pevecova nekadašnjeg poslovnog carstva blokiran od listopada lanjske godine na iznos od 97 milijuna kuna. Prvo ispitno ročište zakazano je za 15. travnja, a za stečajnog upravitelja je imenovan Branko Valentić iz Virovitice.

Radnici Pevec-Proizvodnje do sredine prošle godine mahom su podizali Pevecove trgovačke centre, da bi nakon finacijskog kolapsa spajali namještaj ili čak radili kao zaštitari pri čemu je jedan od radnika teško nastradao nakon pada u nedovršeni dio podzemne garaže trgovačkog u bjelovarskoj Poslovnoj zoni Lepirac čija je gradnja započela, ali je neizvjesno hoće li biti i dovršena.

www.seebiz.eu
(Zatvori)

Kao što možete vidjeti, finalna verzija ostaje prilično vjerna sajamskom konceptu koji se svojim dojmom savršeno uklapa u Audijevu gamu. Tu su atraktivna LED svjetla, naglasci od aluminija, sportski naplatci, a, naravno, i u unutrašnjosti su se potrudili naglasiti da se ne radi o jeftinjaku. Na raspolaganju je tako, između ostalog, Boseov audio sustav s deset zvučnika, čvrsti disk s 20GB, Bluetooth... U svakom slučaju, može se opisati s tri riječi: vruće, vruće, vruće! I ne treba sumnjati da će biti česta pojava i na hrvatskim ulicama.

Naravno, luksuz je namijenjen za vozača i suvozača, jer je stražnja klupa prostorom kojeg nudi za stražnjice i koljena ipak u okviru klase i sasvim sigurno nije namijenjena za putovanja. 267 litara u prtljažniku ipak je znatno više od skromnih 160 litara koje nudi Mini, a obaranjem naslona stražnje klupe to se može popeti na 920 litara.

No, umjesto prtljažnicima, kupce ovog prestižnog automobilčića mamit će onim što je ispod poklopca motora. U TDI s 1600 kubika stane 90 konja, a tu je i verzija u koju je nakrcano još 15 grla više. Naravno, tu su i benzinci, 1,2 TFSI s 85 KS te 1,4 TFSI sa čak 120 KS.

Cijena, dakako, nije baš u okviru prosjeka klase, ali je usporediva s glavnim konkurentom - BMW-vim mališanom s otočkim genima: početnih 16.000 eura.

Proizvodit će se u Audijevoj belgijskoj tvornici, za prvu godinu planira se 90 tisuća primjeraka, s planom da se proizvodnja kasnije udvostruči.

www.seebiz.eu

(Zatvori)

Iako su u početku bili jedinstveni oko kolektivnog pregovaranja i zajedno prijetili štrajkom, sindikati koji djeluju u CA nisu to i ostali. Aviomehaničari, inženjeri i administrativno osoblje okupljeni u svoje sindikate ipak su krajem prošlog tjedna potpisali novi kolektivni ugovor i time odustali od štrajka.

Sindikat kabinskog osoblja zrakoplova (SKOZ), pak, nije pristao na novi kolektivni ugovor kojim im se plaće smanjuju pet posto, ukidaju se regres i jubilarna nagrada, smanjuju naknada za bolovanje, godišnji odmor…
Hrvoje Humek iz SKOZ-a objašnjava da nisu pristali na novi kolektivni ugovor jer uopće nije bilo pregovara o njemu nego je sindikatima samo ponuđen prijedlog Uprave.

“Neozbiljno je ponuditi novi kolektvni ugovor u četvrtka i tražiti od nas da ga potpišemo u petak”, kaže Humek, koji očekuje da će se svih 156 članova SKOZ-a odazvati štrajku, a to će dovesti do obustave prometa CA jer zrakoplovi ne smiju poletjeti bez kabinskog osoblja.

Drama među pilotima

On očekuje da će se štrajku priključiti i piloti, ali među njima se ovih dana odvija prava drama. Predsjednik Hrvatskog sindikata prometnih pilota Damir Šimunović bio je jedan od većih zagovornika štrajka dok su trajali kolektivni pregovori i neuspješno mirenje. No, prošli se tjedan se naglo predomislio i pristao na povratak kolektivnom pregovaranju iako za to nije dobio mandat svog članstva.

Iz nekoliko izvora su nam potvrdili da je Šimunović bio pod pritiskom i navodnom ucjenom Uprave Croatia Airlines zbog čega je popustio u zahtjevima pilota.

Kako su nam kazali naši izvori, Šimonović je potkraj godine imao nekoliko incidentata na svojim letovima pa je skinut s aviona, ali nakon toga ponovno vraćen. Upravo u tome vide objašnjenje Šimunovićeve popustljivosti.

Novi izbori

Šimunović je podnio ostavku na mjesto predsjednika HSSP-a, pa će na sindikalnoj skupštini u petak biti izabran novi predsjednik, a članstvo će se očitovati o novom kolektivnom ugovoru. Očekuje se da će piloti odbiti prijedlog Uprave i pridružiti se kabinskom osoblju u štrajku.

U Croatia Airlinesu odbacili su, kako navode, neutemeljene tvrdnje da je Damir Šimunović na dogovor pristao pod prijetnjom i ucjenom.

„Nikakvih prijetnji i ucjena Uprave nije bilo i neće biti. Bili smo isključivo otvoreni i iskreni prema zaposlenicima i sindikalnim predstavnicima u objašnjavanju razloga zbog kojih je naša tvrtka, poput mnogih drugih, osobito u našoj industriji, prinuđena na određeno smanjivanje primanja i materijalnih prava radnika“, tvrde u CA dodajući kako se nadaju da će postići dogovor i s preostala dva sindikata te da se štrajka neće održati. U slučaju štrajka poslovanje će, kažu, pokušati organizirati tako da ga putnici i kompanija osjete što je manje moguće.

www.business.hr

(Zatvori)

Ključni problem je što postojeća pravila ne jamče ostvarenje glavnog cilja, a to je da poticajna sredstva budu dodijeljena poduzetnicima za projekte koji će dugoročno doprinjeti gospodarskom razvoju. Naime, odluke o korisnicima kredita i jamstava donosit će banke, a HBOR će samo nadgledati provedbu. To otvara sumnje da bi banke u nedostatku kvalitetnih projekata mogle preusmjeriti poticajna sredstva za pokrivanje postojećih kredita kako bi smanjile rizičnost postojećih plasmana.

S druge strane, poduzetnike brinu prestrogi uvjeti za odobravanje kredita. Prema vladinom programu, poticajna sredstva bi se trebala usmjeriti u ona poduzeća koja inače dobro posluju, a u poteškoće su zapala uslijed negativnih globalnih financijskih i ekonomskih kretanja.

Međutim, propisani kriteriji koji se odnose na bonitet poslovanja isključuju veliki broj poduzetnika koji imaju slabije pokazatelje uspješnosti, a imaju održive poslovne projekte. Primjerice, ako je neka tvrtka prije krize ušla u investicijski ciklus i malo se više zadužila, pa joj je koeficijent zaduženosti pao ispod 0,9 posto (što je čest slučaj), nema pravo na poticajni kredit, odnosno jamstvo, iako su joj drugi pokazatelji poslovanja zadovoljavajući.

Poduzetnici su razočarani i visinom kamatnih stopa. Premda su priželjkivali kamatne stope do pet posto, cijena kapitala vjerojatno će se kretati između šest i sedam posto. Kao što se i očekivalo, u utorak je dogovoreno da će banke plasirati novac HBOR-u uz kamatnu stopu od tri posto. Još nije definirano kolika će biti kamatna stopa HBOR-a, ali očekuje se da bi mogla biti između tri i četiri posto. U konačnici, krediti za poduzetnike imali bi kamatnu stopu između šest i sedam posto, što je za mnoge projekte na rubu isplativosti.

Analitičari, pak, ističu da nema dovoljno kvalitetnih poslovnih projekata za financiranje. Kao argument navode činjenicu da banke već sada raspolažu s pet milijardi kuna slobodne likvidnosti, ali nemaju odgovarajuće projekte za financiranje. Stoga će glavni efekt vladinih mjera u početku biti ograničen na poboljšanje likvidnosti, a manje je vjerojatno da će u postojećim uvjetima doći do pokretanja značajnijeg investicijskog ciklusa.

Sudeći prema pravilniku za provođenje aukcija, prvi krediti u okviru Vladinog programa potpora stići će do poduzetnika tek početkom lipnja. Naime, u roku osam dana od prve aukcije koja bi se trebala održati 16. veljače, HBOR će banke koje su se nadmetale na aukciji obavijestiti o rezultatima. Nakon toga će u roku od 15 dana s bankama potpisati okvirni ugovor, a zatim će banke u roku od 60 dana dostaviti HBOR-u popis kredita.

Odobravanje kredita od strane HBOR-a trajat će još dva tjedna, a tek nakon toga slijedi potpisivanje ugovora o kreditima s poduzećima, što će potrajati još 15 dana. Ukoliko se procedura ne ubrza, do prvih kredita trebat će pričekati najmanje četiri mjeseca.


www.seebiz.eu
(Zatvori)

Bivši predsjednik uprave Podravke Zdravko Šestak i bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec su kumovi, a Polančec je ujedno bio i prvi Sanaderov čovjek za gospodarstvo. Tek danas, poslije tromjesečne posvemašnje šutnje, čuo se prvi glas iz mađarske banke.

Laszlo Wolf, zamjenik predsjednika uprave OTP-a, ustvrdio je za HTV da su kreditni ugovor s Podravkom (ZSE:PODR-R-A) dogovorili u skladu s uobičajenom bankarskom praksom. Objasnio je da je OTP banka ugovor i sve detalje oko uvjeta i jamstva povrata kredita zapravo preuzela od prvog kreditora – investicijske banke Merrill Lynch, nakon što su procijenili da je riječ o sigurnom poslu. Istodobno su iz OTP-a priopćili kako su relevantnu dokumentaciju predali mađarskim vlastima, koje surađuju s hrvatskim istražiteljima.

Otkud takva nagla promjena u OTP-ovu ponašanju? Više je nego očito kako je do toga dovelo otkriće da je novac za kredit OTP-u dao MOL – čiji je ta banka suvlasnik – te povezivanje operacije Spice s pregovorima između hrvatske Vlade i MOL-a o upravljačkim pravima u Ini.

Ključni dio Wolfova istupa jest tvrdnja da su sve uvjete kreditiranja, pa tako i Inine dionice kao jamstvo, preuzeli od Merrill Lyncha, koji je prvi financirao operaciju Spice. Sva je prilika da OTP banka – pritisnuta velikim interesom hrvatske javnosti, ali i s mađarskim institucijama za vratom – želi od sebe odmaknuti sumnju da je sudjelovala u netransparentnim poslovima povezanim sa stjecanjem kontrole u hrvatskoj naftnoj kompaniji i vlasničkog udjela u Podravki.

Ako su točne Wolfove tvrdnje, tada cijela afera dobiva još skandaloznije obrise. Merrill Lynchov margin loan aranžman Podravka je za vlastite dionice posredstvom varaždinske Fime sklopila još 2007. godine, a zbog pada burze neprestance ga je financirala sumnjivim transakcijama, među kojima je najpoznatije "delegiranje" novca posredstvom splitskog SMS-a. Tek na početku prošle godine taj aranžman nadomješta se kreditom koji je dao OTP iz MOL-ova depozita pohranjena u toj banci.

Nadasve su zanimljive dvije činjenice. Godine 2007. priprema se nastavak privatizacije Ine, a u tome je poslu financijski savjetnik Merrill Lynch, koji za konzultanta angažira odvjetnika Zorana Markovića, poslije direktora Fime Ami ltd. Drugo, u listopadu 2008. godine počinju pregovori između hrvatske Vlade i MOL-a o upravljačkim pravima u Ini, koje vodi tadašnji potpredsjednik Vlade Damir Polančec.

Ako je OTP sve uzuse kreditiranja Podravke preuzeo od Merrill Lyncha, je li moguće da je MOL već toj kući dao pozadinsko jamstvo za financiranje operacije Spice, a Podravka zauzvrat otplatu jamčila i Ininim (ZSE:INA-R-A) dionicama? Je li mađarska OTP banka potom slučajno isplatila Merrill Lynch u doba kada mađarska naftna kompanija dobiva upravljačka prava u Ini veća nego što joj daje njezin vlasnički udjel?? Je li nazočnost odvjetnika Zorana Markovića samo slučajna u svim tim poslovnim aranžmanima i relacijama???

Najzanimljivije je to da Merrill Lynch nije bio tek puki financijer operacije Spice, koju je zamislio dio Podravkina menadžmenta uz, kako se sumnja, visoko političko pokroviteljstvo. Prema dokumentu koji je Večernji list objavio još u listopadu prošle godine, ta je financijska kuća dala operativnu razradu operacije Spice, i to u četiri koraka, koja bi dovela do potpune vlasničke prevlasti Podravkina menadžmenta u koprivničkoj prehrambenoj kompaniji.

Previše je tu slučajnosti i otvorenih pitanja koja pod veliku sumnju dovode dio državnoga vrha koji je imao ekskluzivne ovlasti u pregovorima o budućnosti Ine.

Ključno je za raščišćivanje cijele priče to krije li se u pozadini kreditnoga aranžmana između Merrill Lyncha i Podravke novac mađarske naftne korporacije. Iz MOL-a su, naime, priznali da su pozadinski jamac OTP-u za kredit Podravki. Iz OTP-a, pak, kažu da su kredit, pojednostavljeno rečeno, "preslikali" od Merrill Lyncha. Znači li to da je MOL također pozadinski jamac financijske kuće koja je prva financirala operaciju Spice?

Potvrda takva scenarija imala bi nemjerljive posljedice po ocjenu motiva iz kojih se ušlo u drugi krug privatizacije hrvatske naftne kompanije i načina na koji je ona vođena.

www.seebiz.eu
(Zatvori)