Proteklog smo tjedna ponovno postali svjedocima. No, ne samo uspješnom i mnogima katarzičnom Papinu posjetu, već i ogromnom znanstvenom napretku. Premda su ova dva događaja isprva protumačena stjecajem okolnosti, znanstvenici vjeruju u kauzalnost ovog, kako ga nazivaju, neobičnog fenomena.

- Nevjerojatan uspjeh 16-minutnog zadržavanja antimaterije u magnetskoj boci mora biti u uskoj vezi sa duhovnim osviještenjem velikog broja ljudi u Hrvatskoj, kažu znanstveni autoriteti.

Jer dok je magnetska je boca držala atome mirnima, istovremeno je Papin posjet Hrvatskoj prošao bez ekscesa. Izuzmemo li, naravno, one koji su upozoravali na financijske izdatke te crkvene, organizacijske i ine nepravilnosti. Ali, promislimo li malo, i ti 'duhovni izgnanici' crkve u svojim su kritikama objedinjeni u težnji ka duhovnoj harmoniji. Oni koji kritiziraju bogatstvo pa i rasipništvo crkve, nepobitni su čimbenici duhovna osviještenja, obzirom da od duhovih autoriteta očekuju napuštanje ovozemaljskih, materijalnih bogatstava.

Svijest znanstvenika o tomu sažeta je u novinskom članku koji je popratio ovaj važan događaj.

- Napokon možemo otkriti vezu materije i antimaterije,  rekao je profesor Walter Hardy i objasnio kako je iz kolizije materije i antimaterije ostala materija, ali da je nejasno kako se to dogodilo jer bi u teoriji morala ostati samo čista svjetlost.
 
Analogno tomu, mnogima je nejasno i neprihvatljivo da je Sveta Stolica podstave zlatnog perja, a trebala bi isijavati čistu svetost. Isti su drvljem i kamenjem spremni nabacivati se na crkvu, dok im ona, u nedostatku argumenata, prijeti plačem i škrgutom zubi. I tu se zatvara začarani krug nerazumijevanja koji nerijetko rezultira kritikom Papinih mokasina na kojima barem mediji nalaze opravdanje za svoje postojanje u ovome apsurdnome svijetu.

Već po inerciji, skeptici su reagirali istim žarom i na ovo znanstveno dostignuće, ne prihvaćajući magnetsku bocu kao neku posebnu novost. Upozoravaju kako je boca alkoholnog pića magnet izuzetno uspješno ukalupljen  u sve pore našega društva, od osnovnoškolskih do saborskih klupa. I premda se čaša našeg nezadovoljstva materijom odavna prelila, mi ju i dalje uporno nadopunjujemo nastojeći ispraznost spojiti sa prolaznošću. Stoga se tako lako opiti i duhovnošću, podsmjehuju se.

U svakom slučaju, Hrvatska se većina zadovoljno osmjehivala primajući Papine komplimente o našem dušebrižničkom poslanju u Europi, ali i znanstvenika o našoj ulozi u znanstvenom napretku. Ali nažalost, hladan tuš naše zbilje ubrzo nas je otrijeznio. Koliko je duhovnosti i razumijevanja jednih za druge u nama ostalo nakon Papina odlaska, svjedoči kamenovanje slijedećeg pohoda, kojeg smo također 'bili svjedoci'.

Otužna nakaradnost onih među nama koji su se osjetili pozvanima očuvati heteroseksualne vrijednosti, zgromila je znanstvenike. Razočarani prvenstveno jer su hrvatsku duhovnost smatrali kolijevkom napretka za istraživanju antimaterije, odvažili su se na radikalan potez. Odlučili su klonirati Papu i odaslati ga na razne strane svijeta ne bi li otkrili pravu duhovnu osviještenost koja bi im omogućila da istraže antimateriju i napokon stvore svijet harmonije i blagostanja. Premda upozoreni na ovu blasfemiju, u svome naumu nisu se pokolebali. Svoj korak ne smatraju tako blasfemičnim kada se stvar sagleda sa šireg gledišta:

- Pogledajte samo u kakav je vozni park mutirao Isusov magarac na kojem je ujahao u Jeruzalem, pa će vam postati koliko je malo potrebno da se ljudi naviknu na nova stajališta. Uvjereni smo da će svijet vrlo brzo prihvatiti kloniranje Pape kao temeljni korak za stvaranjem novog svijeta, raja na zemlji ispunjenog oprostom i blagostanjem, izjavio je glasnogovornik znanstvenika.

Međutim, pragmatičan Hrvat ipak se ne bi ovakvim obećanjima trebao zanositi. Kao ni blagostanjem u Europskoj uniji kojoj smo na pragu. Možda napokon shvatimo da je podnošljiv svijet moguće stvoriti jedino unutar nas. I da bi se prava promjena trebala dogoditi u nama samima.  

www.seebiz.eu

Sjednemo tako uz dugački stol na verandi koji su natkrilile prekrasne črnike, na stolu porcije crnog rižota od sipa i osmijeh na licima. Već dugo nisam vidio tako nasmiješena lica ljudi. Bio je to moment koji briše sve brige i gura ih u duboku podsvijest lišenu dodatnih analiza. Onako siti uz gucaj dobrog vina, kruškovače ili višnjevca, oraspoložismo se još bolje. Odnekud Hrvoje stiže s gitarom i krenu pjesma. Prvo ispod glasa, a onda sve jače i sve razdraganije. Repertoar pjesama kako i doliči jednom spontanom tulumu umjetnika i ljudi dobre volje. Zaboraviš na vrijeme, prijekorne poglede susjeda, na rat, na prošlost i otkačiš svu memoriju s pohranjenim pjesmama iz pokojne mladosti. I pjevaš Olivera, Azru, Rundeka, Stairway to Heaven, pa sve do nezaobilaznog Miše Kovača. Gitara je najbolji izmišljeni vremenski stroj. U jednom trenutku uhvatiš sebe kako kao klinac sjediš na plaži i sviraš Balaševića. ''Mediteran kakav je nekad bio.'' Tu čarobnost vremena u kojem smo živjeli, vremena prepoznavanja samih sebe, vremena koje pomalo brišu sve te divlje rive koje proždiru prekrasne rapske plaže i sabijaju ih u travu i nakupinu vezanih glisera.

U sadašnjost me vraća prijateljica koju znam s fejsa, i sad se neočekivano pružila prilika da se s Tanjom upoznam i uživo. Preko puta mene smije se i pjeva moja isto fejsbuk prijateljica Tina koja mi je sada kuma. Virtualno druženje postalo je stvarno, i nekako logičan slijed nakon svih onih pisanja, dopisivanja i zadobivenog povjerenja. Šansonijer Goran pjeva stare ciganske pjesme, teče vino, Vesna leta oko gostiju i svakome posvećuje malo vremena. Slikarica Vlasta postavlja štafelaj i brzinski crta portret gošće. Grafit šušti po platnu, šušti bura kroz krošnju, razlijevaju se balade i bliži se ponoć. Rastajemo se. Poklanjaju se slike. Vraćamo se u stvarnost. Odjednom opet iz neke crne rupe izgmižu minusi, prazni novčanici, rate kredita, i zamišljeni pogledi koji se grčevito drže zajedno s prstima za volan. Sjetim se vijesti od poslijepodneva. Ozarena premijerka priča o Europskoj uniji, o vlakovima, kolosijecima i zluradim skretničarima. U pet sati druženja nitko nije spomenuo ni riječi o završenim pregovorima.

Imao sam dojam da ukoliko načnemo tu temu da će se odjednom iz zraka spustiti komandosi za monitoring Hrvatske i propisati novo poglavlje o pravilniku korištenja gitare u društvu, koliko maksimalno smije biti ljudi za stolom, koja vina se smiju piti, smije li se jesti rižoto od sipa, te koliko dugo može trajati svaka pjesma. Dok je fejsbuk prepun pitanja o tome hoće li referendum o ulasku biti održan nakon a ne prije izbora, u stvarnosti su ljudi zabavljeni guljenjem svojih recesijskih banana.

Istraživanja pokazuju da su ljudi podijeljeni oko EU. Mladi bi htjeli da se sve to što brže riješi te da ravnopravno konkuriraju na europskom tržištu rada. Stariji ljudi, oni na sve gledaju sa strahom. Boje se te velike reintegracije. Boje se nove Jugoslavije i nekih momenata iz njezina života. Princip funkcioniranja EU je dijametralno suprotan od propale Juge. Zakon tržišta bit će još snažniji i još suroviji. Sporazum koji smo potpisali još nikome nije jasan. Ljudi se drže u neznanju. Još ni jedna nacionalna televizija nije pokrenula javnu debatu na temu Hrvatske i odnosa s EU.

Što nam donosi ulazak u Europu? Postajemo li kolonijalna regija koja će ostvarivati interese nekolicine velikih? Do sad su mnoge države iz bivšeg istočnog bloka koje su ušle u EU izrazile žaljenje. Osim Poljske. Transformacija i transfer u novi mentalni sklop bit će izuzetno težak. Narod smo koji rijetko prihvaća nametnute regule, posebice ako zadiru u našu tradiciju. Kako ne povjerovati da smo prodani za Judine škude? O istinskom veselju premijerke sudit ćemo nakon referenduma, ili izbora i referenduma neće ni biti?

Tradicionalne veselice uz domaće kobasice, kulen, sir i pečenog piceka ili puricu, pa gradele s oboritom ribom, hoće li to presuditi poljoprivrednim kvotama i talijanskim kočaricama u našem moru? Dok je još vrijeme, treba se opustiti uz gitaru i dobro društvo, a onda, kad nam pola Jadrana pokupuju stranci, možda se naviknemo na druge vrste zabava, dok gulimo banane za sebe u korist drugoga…

www.seebiz.eu

U takvim je okolnostima euro ojačao 0,2 posto prema dolaru, na 1,4607 dolara, nakon što je prethodno skočio na najvišu razinu u 16 mjeseci od 1,4653 dolara, temeljem očekivanja da će Fed zadržati popustljivu monetarnu politiku.

Dolar je oslabio i prema jenu, skliznuvši na 81,56 jena, najnižu razinu u četiri tjedna. Kasnije se oporavio na 81,71 jen.

Jedinstvena je valuta podršku za rast dobila i od uspješne današnje aukcije španjolskih trezorskih zapisa.

"Svaki rast dolara predstavlja dobru priliku za prodaju budući da bi dolar trebao ostati slab osim ako Fed ne signalizira spremnost na pooštravanje monetarne politike, što ne očekujemo", ocjenjuje viši valutni analitičar Credit Agricolea Adam Myers.

Ulagači su u očekivanju ishoda prvog dana Fed-ovog redovnog zasjedanja koje započinje danas, te obraćanja novinarima bančina čelnika Bena Bernankea u srijedu, prvog zakazanog obraćanja medijima čelnika Fed-a u 97-godišnjoj povijesti te banke.

Dok je Fed još uvijek u procesu kupovanja obveznica novotiskanim novcem, Europska središnja banka (ECB) kamatne je stope eurozone ranije ovaj mjesec podigla s rekordno niske razine na 1,25 posto. Očekuje se da bi to uskoro mogla i ponoviti

www.seebiz.eu

Drastičan pad ove tvrtke većinom se pripisuje jednoj od najgorih recesija u povijesti automobilske industrije koja je dovela do strelovitog pada prodaje vozila. Tijekom 2008., primjerice, u Hrvatskoj je prodano impresivnih 1870 primjeraka Mercedesa , no već iduće godine ta brojka pada na 1141, da bi se tijekom prošle prodaja modela s trokrakom zvijezdom zaustavila na nezavidna 823 vozila.

Od 1. siječnja do kraja ožujka ove godine prodana su samo 134 Mercedesa. Jedan od razloga Eurolineovih problema je i loše tempirano ulaganje u skupocjene i velike centre Autoline u Zadru i Splitu, koji od početka nisu dobro poslovali.

Samo su u 2009., primjerice, imali gubitak od čak 27,5 milijuna kuna, što je 83-postotni pad u odnosu na 2008. Sam Euroline u istom je razdoblju imao gubitak od 19,8 milijuna kuna.

Prema neslužbenim procjenama, Eurolineov gubitak u 2010. godini popeo se za dodatnih 15-ak milijuna kuna. Dodatnim problemima zasigurno je pridonijelo i širenje na tržišta izvan Hrvatske, poput onoga Bosne i Hercegovine, odnosno otvaranje Autoline prodajno-servisnog centra u Sarajevu, na što je također otišlo desetak milijuna kuna.

Jednim od presudnih razloga Eurolineova pada smatra se i neutaživ apetit njegova vlasnika Milorada Brace Radovanovića prema luksuznom načinu življenja.  On, naime, već dugi niz godina troši velike svote novca na nekretnine, jahte, satove, skupocjene sportske automobile i nerijetko još skuplje oldtimere.

Unatoč Radovanovićevu nastojanju da preko Daimlerove središnjice u Stuttgartu pokrene restrukturiranje Eurolinea i pokrivanje duga prema Zagrebačkoj banci (ZSE:ZABA-R-A), čini se da čelnici matične tvrtke nisu zadovoljni napretkom situacije te da Eurolineu prijeti gubitak licence za zastupstvo njemačkog koncerna.

Dok jedni vjeruju da bi situaciju mogao spasiti lani postavljen njemački predsjednik uprave tvrtke Euroline Jochen Dimter, drugi smatraju da je situacija odavno izmaknula kontroli. Jutarnji list nije uspio doznati Dimterov stav o stanju u Eurolineu, no najvjerojatniji je scenarij da će zastupstvo za Hrvatsku na kraju preuzeti sama tvrtka iz Njemačke.

www.jutarnji.hr

www.seebiz.eu

U tu brojku nisu uračunati obrtnici, samostalne djelatnosti i zaposleni u državnom sektoru i javnim službama, nego je analiza napravljena samo za 1,132 milijuna zaposlenih u pravnim osobama. Izvori Novog lista iz Vlade ističu da je broj radnika koji ne dobivaju plaću ipak manji od procjena s kojima sindikat izlazi u javnost kad govori o 70 tisuća radnika bez plaće.

O točnim brojkama napominje sugovornik s Markovog trga moći će se govoriti kad se usporede podaci Porezne uprave s onim što su Vladi dostavile sindikalne središnjice o broju svojih članova koji rade, a za to nisu plaćeni.

Na Gospodarsko-socijalnom vijeću prošli mjesec iznesena je ideja da se problem neisplata plaća riješi kroz jamstveni fond iz kojeg bi radnici dobivali plaću, no već sada je jasno da u provedbi te ideje postoji puno prepreka.

Najveća je svakako novac, jer se postavlja pitanje tko će puniti taj Fond. Ukoliko bi to bila država i ako bi radnici dobivali minimalnu plaću od 2,8 tisuće kuna, iz Fonda bi se mjesečno moralo isplatiti, i to bez doprinosa i poreza, 84 milijuna kuna, što je na godišnjoj razini više od milijardu kuna i to je novac kojeg država trenutno nema.

www.seebiz.eu

"Završetak pristupnih pregovora u lipnju jest ambiciozan, ali i dostižan cilj, iako to sada nitko ne može jamčiti, ali svi se slažemo da ćemo učiniti sve da se to i ostvari", rekao je mađarski ministar vanjskih poslova Janos Martonyi na konferenciji za novinare nakon međuvladine konferencije o pristupanju na kojoj je Hrvatska zatvorila dva poglavlja pregovora - Poljoprivreda i ruralni razvitak i Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata.

Time se broj zatvorenih poglavlja popeo na 30 od njih ukupno 35. Do kraja pregovora preostat će još zatvoriti pet poglavlja - Tržišno natjecanje, Ribarstvo, Pravosuđe i temeljna prava, Financijske i proračunske odredbe te Ostala pitanja.

Poglavlje Ostala pitanja je tehničko i o njemu se ne vode pregovori. U poglavlju Ribarstvo već je sve dogovoreno tako da će i ono vrlo brzo biti zatvoreno. Za kraj pregovora ostaju dva najteža poglavlja, Tržišno natjecanje te Pravosuđe i temeljna prava.

Povjerenik za proširenje Štefan Fuele rekao je da Komisija ne namjerava predložiti uvođenje mehanizma za verifikaciju i nadzor kakav je uveden za Bugarsku i Rumunjsku. Umjesto toga Komisija će nastaviti s monitoringom i nakon potpisivanja pristupnog ugovora, koji će trajati sve do kraja procesa ratifikacije, odnosno do samog ulaska u članstvo u EU-u.

www.seebiz.eu