"Nitko ne može sada znati što je bolje jer nitko sada ne zna tko će kada ići u mirovinu, zato radije dozvolimo ljudima da izaberu pri umirovljenju", rekao je Štimac koji je između ostalog opovrgnuo mogućnost da je bankovna štednja isplativija od mirovinske, što je nedavno odjeknulo u javnosti.

Prema kalkulaciji koju navodi, član obveznog mirovinskog fonda s prosječnim uplatama u razdoblju od 31. prosinca 2002. do kraja travnja ove godine na računu obveznog mirovinskog fonda ima 43.867 kuna, a da je ta sredstva oročio u banci imao bi 42.408 kuna.

Trenutačno je u domaćim mirovinskim fondovima ušteđeno 38 milijardi kuna. Prosječni prinos mirovinskih fondova lani je iznosio 8,63 posto, što je više od zacrtanog cilja s početka mirovinske reforme, koji je dva posto iznad inflacije.

Prinos hrvatskih fondova u 2010. viši je i od austrijskih koji su tada ostvarili 6,6 posto, te njemačkih, čiji se rezultat ograničio na pet posto, izjavio je Štimac.

Naveo je poražavajuće podatke za prve mirovine iz II. stupa - najniža mirovina iznosi 3,04 kuna, dok je prosječna 106,80 kuna. Riječ je uglavnom o ženskim osobama, od oko 55 godina starosti koje su otišle u prijevremenu mirovinu, imale su niske plaće, a doprinose uplaćivale tek 8-9 godina.

Na taj su način akumulirale tek 3.000 kuna u prosijeku, dok im je očekivani životni vijek još 30 godina.  Štimac je, međutim, upozorio da je ovakav mirovinski sustav stvaran za generaciju koja će biti u prilici za mirovinu štedjeti puni radni vijek, te da se lavovski dio problema nalazi u prvom stupu generacijske solidarnosti.

"Članovi obveznih mirovinskih fondova s vremenom će imati relativno više mirovine iz II. stupa nego iz I. stupa. Nacionalna štednja od 38 milijardi kuna je iznimno bitna i vrijeme prave koristi od mirovinskih fondova tek dolazi", istaknuo je predsjednik Uprave PBZ CO obveznog mirovinskog fonda.

Današnja rasprava pokazala je kako ni tvrdnje o previsokim upravljačkim naknadama domaćih mirovinskih fondova nisu točne.

Elaine Fultz, nezavisna konzultantica o mirovinskom osiguranju i bivša direktorica Ureda Međunarodne organizacije rada za istočnu Europu, govorila je o mirovinskim promjenama u Mađarskoj i Poljskoj, naglasila je da je na tržištima tih zemalja dominiralo nekoliko velikih mirovinskih fondova koji su imali visoke upravljačke naknade - u Poljskoj 8,7 posto, u Mađarskoj 7,1 posto.

U Hrvatskoj naknade mirovinskih fondova su slijedeće: 0,8 posto ulazna te 0,65 posto naknada za upravljanje, što ih svrstava među najjeftinije na svijetu, naglasio je Štimac.

Jeftiniji od hrvatskih mirovinskih fondova su samo mirovinski fondovi u Švedskoj, Boliviji i Čileu. Također, u Hrvatskoj radi 25 mirovinskih fondova, od kojih su četiri obvezna.

Dr. sc. Goran Vukšić, znanstveni suradnik Instituta za javne financije također ističe kako je mirovinska reforma, kao i razvoj tržišta kapitala u Hrvatskoj, dug proces zbog čega nije poželjno brzo i jednostrano ocjenjivati njihove uspjehe.

"Iako je veliki dio sredstava mirovinskih fondova investiran u državne vrijednosnice, time se “oslobađaju” sredstva od drugih mogućih izvora financiranja kao što su banke", istaknuo je Vukšić.

Dodao je kako je pozitivan utjecaj mirovinskih fondova i povećanje ukupne štednje, likvidnosti, te smanjenje troškova kapitala za poduzeća i širenje baze ulagača.

Fultz je upozorila na svojevrsni paradoks koji se dogodio u Mađarskoj i Poljskoj koje su prema dubini mirovinske reforme bile perjanice prije desetak godina. Danas su ili nacionalizirale privatiziranu štednju na vrlo grub način (Mađarska), ili su je prepolovile (Poljska).

www.seebiz.eu

Kao što sam prije dva tjedna pisao na ovom mjestu, mirovinski su fondovi za Samodola ipak puno veći zalogaj od MOL-a gdje je, barem zasad, dobio utakmicu koja je okončana podizanjem kaznenih prijava protiv odgovornih osoba iz mađarske kompanije. Za ishod utakmice s mirovincima kriva je, naravno politika, ali uz ponešto i Samodolova tvrdoglavog sekundiranja. Potvrdio je to uostalom u izjavi za Večernji list Krešimir Rožman, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva.

Neobično je da takvo tijelo, bez obzira na samostalnost koju ima, izlazi s prijedlozima zakona bez konzultacija, kazao je Krešimir Rožman, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva.

Prva je to reakcija predstavnika Vlade na intrigantan prijedlog Hanfe da se 50% vlasništva nad fondovima preda članovima, ali i kritika na račun Ante Samodola, koji stoji iza prijedloga. Nakon što je Samodol izašao sa svojim prijedlogom zakona, Ministarstvo gospodarstvo formiralo je još jednu radnu grupu za taj segment mirovinske reforme u koju su uključili sve zainteresirane strane pa tako i Hanfu i mirovinske fondove.

- Hanfin prijedlog ima dobrih rješenja, ali nije nam prihvatljiva jedna vrsta nacionalizacije, kazao je Rožman.

Naravno, Vladina reakcija nije takva samo zbog Samodolove netaktičnosti, ali možda bi njegova ideja imala više izgleda na uspjeh da se držao "procedure", Ili mu, barem, u drugom slučaju, nitko ne bi mogao prigovoriti baš ništa i iz te priče bi izašao kao moralni pobjednik. Kuloarske informacije o tome kako je Samodol tobože i ovako zadovoljan jer je otvorio javnu raspravu o upravljanju fondovima baš i ne bih uzeo za ozbiljno. Javna rasprava tog tiopa već je neko vrijeme prisutna u javnosti, a uostalom pokretanje javne rasprave baš i nije jedina Hanfina zadaća.

Kao mogući kompromis moglo bi se predložiti uvođenje članova u nadzorne odbore fondova, ali ne i u vlasničku strukturu. Nisam siguran da je to efekt kojeg je Hanfa željela postići jer nekako mogu pretpostaviti da će uloga tih članova u NO-ima ipak biti prvenstveno kozmetička. Pravu raspravu o ključnoj ulozi mirovinaca u razvoju domaćeg tržišta kapitala (i neka nova rješenja) tako ćemo očito još pričekati. Možda kad na čelu Hanfe bude netko malo taktičniji.

www.seebiz.eu